Analiza pjesme A. Feta A: "Jela mi je rukavom zapriječila put"

Analiza Fetove pjesme izuzetno je važna, jer otkriva duboke osjećaje autora, koje čitatelj može osjetiti.

Zahvaljujući radu Anatolija Feta stvoren je novi pjesnički pravac – umjetnička djela male forme. Njegovu poeziju možemo nazvati čistom i duševnom. U njegovim pjesmama nema mjesta politici i društvenim temama. Svjetonazor autora prenosi se kroz prirodu i ljubav.

Analiza pjesme A. Feta A: "Jela mi je rukavom prepriječila put"

U djelima A. A. Feta značajno mjesto zauzima do pejzažne lirike. Pisac nikada nije opisao prirodu u općim bojama. Suptilno je osjetio njezine emocije i raspoloženje, čime ju je oživio.

Kasnije je rad ruskog pjesnika 19. stoljeća, Anatolija Feta, bio posvećen liku lijepe Poljakinje Marije Lazych. Autor je bio vrlo blizak s djevojkom, ali je zbog njezinih teških životnih okolnosti odlučio prestati komunicirati sa svojom voljenom. Fet je dugo žalio zbog svog čina. Brige mu je povećala smrt djevojke u požaru.

U Fetovim ranim pjesmama čitatelj može osjetiti bezbrižno i uzvišeno raspoloženje Autor. Kasni radovi prožeti su sjenom gorčine i žaljenja. Slika Marije Lazych ispunjava književne retke mnogih djela dubokim značenjem.
Krajem 19. stoljeća Anatolij Fet je napisao pjesmu "Smreka mi je rukavom prekrila put...". Ovim djelom zaokružen je ciklus već napisanih ispovijesti voljenoj. Autor je dočarao prolazan trenutak u kojem je uspio doživjeti njemu željene emocije. Priroda pomaže naglasiti emocionalni stres junaka.
Gubitak voljene osobe piscu je jako teško pao i postao uzrok njegovih psihičkih poremećaja. Pjesme posvećene Mariji Lazych nisu tiskane za Fetova života. Stoga je mnogima bilo teško okarakterizirati njegovo čudno ponašanje.
U djelu "Yalina mi je rukavom prekrila put..." spominjanje djevojke vrlo je zamagljeno. Stoga je pjesma dodana u drugu kreativnu zbirku i predstavljena je čitatelju prije Fetove smrti. Neupućeni u pjesnikove životne prilike teško će moći uočiti tajni smisao izgovorenih riječi.
Glavni fokus je na pejzažnoj lirici. Opisujući prirodu, Fet pokušava prenijeti svoja emocionalna iskustva. Slike sumorne jesenske šume vrlo su bliske raspoloženju autora. Usahla priroda odražava zamiranje pjesnikova života. Pekla su ga vlastita iskustva i grižnja savjesti.
Oluja vjetra odražava unutarnju oluju pisca. Postao je talac vlastitih misli i emocija. Ni sam ne razumije što osjeća: "bučno, i strašno, i tužno, i zabavno...". Ispunjena je slutnjama o približavanju nekih važnih događaja, nada se da će se dogoditi čudo. I dalje vjeruje u slučajan susret sa svojom voljenom. Stihovi djela mogu se nazvati intimnim.
Korištenje književnih tehnika pjesmu čini slikovitom. Stječe se dojam da su na umjetničinoj slici iscrtani stihovi koji se rimuju. Autor se fokusira na svaku komponentu šume. Na vrlo neobičan način, Fet obdaruje smreku snažnom i veličanstvenom slikom "... blokirala mi je put svojim rukavom."
Autor spominje vjetar kao "vjesnika mjedi". Tihi, udaljeni zvuk naglašen je frazom "Thinly call the horn". Priroda za autora nikada nije bila skup objekata. Uvijek je odisao snažnim, čarobnim slikama. Ali unatoč živosti slika, pri čitanju pjesme postoji tuga i sućut za književnog junaka.
Zvuk prenesen autoru postaje poželjna ugodna poruka. Slatki zov briše sve duševne strahove i ispunjava životom sumornu šumsku pustoš. U posljednjim redovima Fet izražava želju da upozna svoju voljenu. Shvativši da je više nema, nastavlja živjeti u nadi. Tajanstveni poziv zvuči izvan vremena i okolnosti, privlačeći pažnju autora.
Fet se ne boji otići na stranu vječnosti. U novonastalim okolnostima pronalazi izlaz iz teške situacije. Osušeno lišće drveća izazvalo je čežnju, više ga ne zbunjuje. Srce junačko je ispunjeno radošću. Slika djevojke u ovom djelu postaje spas. Jednim zvukom uspjela je odagnati sve sumnje i na trenutak dati dugo očekivani osjećaj mira i sreće.
Pjesma ima svoju jasno osmišljenu strukturu. Promjena kratkih strofa u duže strofe postavlja poseban ritam čitanja, koji se može usporediti s kolebanjem vjetra ili burnim disanjem. Da bi prenio zvukove šume, Fet koristi sibilante za izražajnost zvuka: "Sve zuji i njiše se, lišće se kovitla pred nogama."
Glavno raspoloženje u pjesmi stvara vjetar. On je taj koji prati muku autora. Fet izdvaja sliku vjetra kao jednorječni prijedlog, čime ističe njeno važno značenje u ovom djelu. U tako kratkom djelu Fet je uspio sačuvati ritmičnost, emocionalnost i raznolikost okolne prirode. Dinamika riječi postupno se povećava. Početna neizvjesnost postupno dovodi do lirskog zatvora.

Fet vrlo talentirano i nenametljivo izražava svoje doživljaje u pjesmi. Vrlo skladno kombinira prirodne pojave i unutarnje stanje osobe. Autor se predstavlja kao tajanstveni i uzbudljivi putnik života. Sadržaj djela može se okarakterizirati kao Fetovo iščekivanje vlastite smrti.

Godinu dana nakon što je pjesma napisana, autor je umro. Njegova djela daju suvremenom čitatelju priliku da se nakratko prenese u atmosferu tajanstvene prirode. U svakom od opisanih trenutaka zrcali se cijeli jedan život. U jedinstvenim događajima svatko može proslaviti nešto što mu je blisko i drago.

Emotivno se pjesma može podijeliti u dva dijela:

Na samom početku djela autor je u stanju zbunjenosti. Pokušava raspršiti svoje osjećaje u okolnoj prirodi.
U drugom dijelu Fetovo se raspoloženje dramatično mijenja. Rečenice s uskličnicima naglašavaju njegov emotivni ispad. Začuti "zov bakrenog vjesnika" uznemirio mu je dušu i oduzeo mir. Upravo ta promjena raspoloženja, slika i asocijacija potiče povećani interes za ovo djelo.

Književni kritičari su se divili Fetovom radu. Vrlo je teško očuvati svježinu i mladost proživljenih emocija kroz cijeli kreativni proces. Nemojte se savijati pod teretom sebičnih materijalnih problema i uživajte u duhovnom svijetu. Unatoč stalnoj uporabi lirske tematike, svako djelo je svježe i nepredvidivo.

Korištenje nestandardnih rješenja pri pisanju daje djelima jedinstven kolorit i živost. U jezgrovitoj formi vješto je dočarano duboko značenje i raznolikost ljudskih osjećaja. Upravo ova značajka povoljno razlikuje Fetove pjesme. Što manje riječi, to više smisla.

Fetove su pjesme ispunjene svjetlom. Uvijek imaju osjećaj za okolnu ljepotu. Za strastveno predstavljanje jednostavnih stvari potrebno je posjedovati poseban dar. Autor je u skladu sa svijetom oko sebe i to mu pomaže u pronalaženju nove inspiracije. Iskrena iskustva autora osvojila su srca mnogih čitatelja. Čitanje pjesama o ljubavi prati posebna glazba.

Vrlo popularne bile su i autorove romanse. Duhovno bogatstvo Fetovog unutarnjeg svijeta dobro je preneseno njegovim riječima: "Pjesnik je zapravo takva osoba koja, naizgled, za pogled sa strane, uvijek curi životom, bez obzira na njegovu volju." Autor je poeziju tretirao kao hram umjetnosti, a pjesniku je dodijelio ulogu svećenika hrama.

Životna situacija opisana u pjesmi „Jela mi je rukavom prepriječila put“ daje čitatelju nadu za izlaz iz svake teške situacije. Nepredviđene okolnosti mogu nas vratiti u život i sugerirati pravu odluku. Trebate znati cijeniti svaki trenutak svog života kako kasnije ne biste žalili za nepovratno izgubljenim vremenom.